Otok Vis, otok tajni

OTOK VIS osvaja svojom netaknutom prirodom sve koji na njega dođu. S razlogom je od strane Svjetske zaklade za zaštitu prirode WWF-a uvršten među 10 posljednjih «rajskih oaza» na Mediteranu. Njegova površina od oko 90 km2, u unutrašnjosti obiluje zelenilom, vinogradima i maslinicima, a iznimno razvedenu obalu krase sunčane uvale i prekrasno, čisto more.

Specifičan geografski položaj osigurao mu je iznimnu povijesnu, gospodarsku i kulturnu ulogu. Ostaci isejske nekropole i rimskih termi, renesansni ljetnikovci i vile, utvrde i kule, oslikavaju nam njegovu bogatu prošlost.

Najviši vrh na otoku je brdo Hum (587 m), na kojem je Titova špilja, spomen iz novije povijesti, a odatle se pruža panorama na grad Komižu, raskošna polja, te okolne otoke. Vis je i poznato nautičko središte na Jadranu, a njegovom arhipelagu pripadaju mnogi otočići, od kojih su najpoznatiji Biševo s Modrom i Medvidinom špiljom, Brusnik, Sv.Andrija, Jabuka, Budihovac i Ravnik sa Zelenom špiljom. Otočke turističke agencije svakodnevno organiziraju izlete za posjet ovih atraktivnih mjesta. Zbog dobro markiranih planinarskih puteva Vis je posebno privlačan planinarima i ljubiteljima pješaćenja, a i biciklisti će pronaći rute baš po svojoj mjeri.

Ukratko, nezaboravan komadić zemlje usred Jadrana koji čeka da bude otkriven, a otkrivajući njegove ljepote, otkrit ćete i svoju vlastitu.

Otok Vis je najudaljeniji veći otok u grupi srednjo-dalmatinskih otoka. Udaljen je 45 km od kopna, a od otoka Hvara djeli ga 18 km širok Viški kanal. Vis je povezan redovitim trajektnim linijama sa Splitom, Hvarom (tijekom cijele godine) te, u ljetnim mjesecima s Anconom na talijanskoj obali.

Klima se odražava u suhim i vrućim ljetima te blagim i vlažnim zimama. Otok Vis pripada jadranskom tipu mediteranske klime. Prosječna je temperatura ljeti za stupanj do dva niža nego na kopnu, a zimi čak i dva do tri stupnja viša, dok je srednja godišnja temperatura iznad 18oC. Srednja temperatura mora je oko 17oC.

Stanovništvo - Najveća naselja na otoku su Vis na istočnoj i Komiža na zapadnoj obali otoka.

Vinogradarstvo - Pjeskovito otočko tlo najbolje pogoduje razvoju vinogradarstva zbog čega se viški vinogradi svrstavaju među najbolje u Dalmaciji. Kao plod ljubavi prema grožđu rađa se Vugava - kraljica vina. Proizvodi se od istoimene sorte grožđa koja raste isključivo na lokalitetima viškog vinogorja. Proizvodi se kao čuveno suho vino i odlikuje se prirodnom zlatnožutom bojom. Miris joj je specifičan, sortni, nenapadan, dubok i pun. Lako ćete je prepoznati po medenom okusu raskošne punoće. Plavac je nadaleko poznata sorta loze, visokokvalitetna vrsta grožđa i vina. Najbolje je kvalitete plavac s pješčanih polja Biševa.

Ribarstvo - Druga privredna grana na otoku je ribarstvo kojemu pogoduje bogata podmorska fauna. Povijesno gledano, komiški su ribari stoljećima dominirali jadran-skim arhipelagom posljedica čega je gradnja najboljeg ribarskog broda - falkuše negdje u 17 st. U upotrebi je bila sve do 50-ih godina prošlog stoljeća, a posljednja falkuša tradicionalno je zapaljena u Komiži u čast zaštitnika pomoraca Sv. Mikule 1989. godine. U Komiži je 1890. godine započela s radom najstarija tvornica za preradu ribe. Iako možemo reći da je ribarstvo imalo ključnu ulogu u preživljavanju lokalnog stanovništva jednako kao i danas, u posljednjih je deset godina registriranih profesionalnih ribara u Visu svega 9, a u Komiži oko 50.

Turizam - Otok se od ranih '90-ih, nakon izlaska iz izolacije, a poradi izuzetnih prirodnih predispozicija okreće turizmu. Najveći broj sunčanih dana od svih hrvatskih otoka, prekrasne plaže, jedinstvena Modra špilja na susjednom otoku Biševo te more koje je ugodno za kupanje sve do kraja rujna, svake godine privlače sve veći broj turista.

KOMIŽA, 43°03' N i 16°05' E, luka i gradić, drugi po veličini na otoku Visu, 2787 stanovnika (1953), tj. 2503 st. (1961). Nalazi se na zapadnoj obali otoka, u podnožju brda Hum (587 m), uz sjeveroistočnu stranu prostranog istoimenog zaljeva, koji duboko zalazi u kopno (vidi kartu).

Naselje je osnovano za vrijeme mletačke uprave, te otada datiraju zidine s kopnene strane i kula na obali.

Šire obalno područje oko Komiže građeno je, za razliku od ostalog otočnog područja, ne samo od gornjokrednih vapnenaca, nego i od sadre, lapora i eruptivnih stijena.

U komiškom primorju ističu se, pored vinograda, nasadi limuna, naranči i brojna stabla rogača. Zbog nedostatka većih površina obradivog zemljišta, glavni je izvor prihoda stanovništva ribarstvo. U prošlosti su komiški ribari lovili i na vrlo udaljenim lokacijama, za što su upotrebljavali gajete, duge 8-9m (falkuse). Zbog emigracije Komižana u prekomorske zemlje, broj se ribara i dalje smanjuje. U vezi s jakim ribarstvom razvijena je industrija ribljih konzervi. Prvu dalmatinsku tvornicu za preradu ribe osnovala su u Komiži 1890 braća Mardešić. Osim toga, Komiža ima i gradilište za brodove.

Luka je zaštićena od istočnih i sjeveroistočnih vjetrova, ali je izložena zapadnim i jugozapadnim. Zbog snažnih valova izgrađen je lukobran; na njegovu je vrhu svjetlo. Lukobran zatvara luku, koja je pristupačna manjim obalnim brodovima.

Komiza ima redovitu trajektnu vezu sa Splitom, i to preko Visa, s kojim je veže prilično zavojita cesta.

VIS, 43°00' N i 16°10' E, glavni grad istoimenog otoka; 2844 stanovnika (1961). Leži na sjeveroistočnoj obali otoka, na unutrašnjem kraju istoimenog zaljeva, najbolje prirodne luke otoka Visa. Položaj grada vrlo je povoljan, i zbog lakih veza s plodnim poljima u unutrašnjosti otoka (vidi kartu).

Od antičke Isse, glavnog centra grčke kolonizacije na istočnoj obali Jadrana, ima malo ostataka (uzvišenje Gradina, iskopine na poluotoku Prirovo). Današnji je Vis naseljen i izgrađen nakon XV st., ali je do početka XIX st. bio malo naselje. Za kontinentalne blokade postao je središte krijumčarske trgovine, a to je pogodovalo naglom povećanju broja stanovnika. Iz perioda engleske okupacije preostala su utvrđenja (velintun, Georg).

Luka ima dva ulaza s obje strane otočića Hosta. Vis ima redovitu trajektnu vezu sa Splitom; cestom povezan s Komižom.