Biševo, tajanstveni otok špilja

BIŠEVO, 42°58' N i 16°00' E; otočić 4,8 NM udaljen od Komiže na otoku Visu, površine 5,84 km2. Otočić je brežuljkast, građen pretežno od vapnenca, najviši mu je vrh Stražbenica ili Vela Gora (240 m visine). Trebali biste ju vidjeti u dane kad se na nju navuče teški, tmasti oblak, što je siguran znak da je kišonosno jugo tu. U sredini otoka nalazi se malo polje s kulturom vinove loze i maslinama. Na 14,9 km dugoj i strmoj obali ima mnogo špilja, od kojih su najveće Medvidina i Modra špilja.

Medvidina se sastoji od prostranog vanjskog dijela, te unutrašnjeg užeg i tamnijeg dijela s podvodnim otvorom do dijela sa žalom gdje je obitavala jedna vrsta tuljana po kojem je i dobila ime. Narod ga je nazivao Morski medvid ili Morski covik, dok mu je latinsko ime Monachus monachus, u prijevodu – redovnik. U toj su 70 metara dugoj i 4 metra širokoj špilji živjeli, rađali se, a možda i umirali, ovi lijepi morski sisavci, sirene otoka Biševa. Zadnje su viđene negdje 60-tih godina prošlog stoljeća. Otišle su one u neka druga, mirnija mora.

Modra špilja, nalazi se u maloj uvalici Balun. Godine 1884. barun Eugen von Ransonet opisao ju je i naslikao. Na njegov prijedlog otvor špilje je proširen, učinivši je tako dostupnom cijelom svijetu. Otkrivena ljepota špilje, obojena srebrnim plavetnilom, od tada neprestano privlači živu i znatiželjnu rijeku turista, te nomade novog doba. Spilja ima dva otvora, jedan manji, onaj umjetno produbljen, kroz koji može proći čamac. Drugi je otvor poput svoda i mnogo širi, na južnoj strani špilje, ispod razine mora. Kroz taj podvodni otvor prodire kroz špilju sunčana svjetlost, koja se, prolazeći kroz vodu, najprije lomi, a onda se od dna špilje odbija…. No čemu duljiti s opisima – tu ljepotu treba doživjeti.

Iako je otok Biševo najpoznatiji upravo zbog ovih špilja, ne možemo a da ne spomenemo i njegove vinograde (s vremenom, na žalost, sve malobrojnije) gdje se od sorte grožđa plavac mali dobiva vrlo kvalitetno vino biševski plavac. A bilo je tu nekada opola i vugave. Bilo je tu i ljudi… i to mnogo više no danas, a živjeli su oni u osam biševskih zaselaka: Mezoporat, Vela Gora, Potok, Poje, Nevaja, Porat, Salbunara Gornja, Salbunara Donja. Bila je i škola, i đaka je bilo… Sad je sama, tiha, i tek se u krhotinama sjećanja još čuje glas učitelja i žamor dječice, kao udaljena jeka kroz hodnike vremena. Crkva sv. Silvestra svjedok je boravka benediktinaca na tom otočiću, čineći tako još jednu svetu točku u ispruženoj ruci križa kojeg tvori, zajedno sa crkvama Komiže: sv. Blažem, sv. Mihovilom, sv. Duhom, i sv. Nikolom (Musterom) u sredini – u srcu.